1. poglavlje

Locus (mjesto) muzeja

Muzej je najčešće zgrada ili nekoliko zgrada. Kad kažemo muzej onda obično mislimo na muzejsku zgradu, zgradu u kojoj je muzej. Kada kažemo idem u muzej onda se najčešće misli na odlazak u muzejsku zgradu. Zgrada je najčešći locus muzeja. No, muzej ne mora biti u zgradi. Postoje muzeji na otvorenom kao što su etnoparkovi, arheoindustrijski parkovi, arheološki parkovi, kao i mnoštvo drugih muzeja koji svoje predmete ili dio njih, po prirodi stvari, često drže vani pod otvorenim nebom: željeznički muzeji koji vani često drže svoje lokomotive i vagone, pomorski muzeji koji u moru drže svoje muzejsko brodovlje, vojni muzeji koji vani drže neka oružja, opremu, vojne instalacije… Na otvorenom su i memorijalna područja, spomen područja, mjesta velikih bitaka, događaja, stradanja… Locus muzeja na otvorenom je veći ili manji teritorij ili akvatorij.

Mogući su i postoje muzeji koji uopće nisu u realnom prostoru nego u virtualnom prostoru2. Njihov locus je također virtualan, ali posve sigurno – postoji. Takve muzeje zovemo online, cyber, elektronički, digitalni ili web muzeji. Ipak, najčešći je naziv – virtualni muzeji. Ovi muzeji postoje na internetu. Njihova stvarnost je elektronička mreža a nalaze se na nekoj web adresi (URL). To je njihov locus. Prikazi realnih muzeja na webu u cyber okruženju nisu pravi virtualni muzeji, iako ih često tako zovemo. Muzej i muzejski predmeti nekog muzeja prikazani na internetu su samo slike predmeta, a ne predmeti sami. Tu je internet samo sredstvo priopćavanja informacija. Virtualni muzeji pak kao predmete imaju uratke na internetu, koji ne postoje izvan njega u prostornoj stvarnosti.

Dakle, svaki muzej mora imati locus na kojem egzistira. Bez njega muzej jednostavno ne postoji. Kao što se vidi locus ne mora biti samo u fizičkom prostoru nego on može biti i u virtualnom prostoru, te slijedom toga muzeji, s obzirom na svoj locus, mogu biti realni u fizičkom, ili virtualni u elektroničkom okruženju. I jedan i drugi su dio naše stvarnosti. Oni posve sigurno postoje.

Za muzeje se počevši od 19 stoljeća grade posebne zgrade (Altes Museum, Museumsinsel, Berlin3, British Museum, 1857. godine) i s njima počinje povijest muzejske arhitekture koja je značajna i za naše doba u kojem se najsmjeliji i antologijski arhitektonski projekti izvode upravo za muzeje4. Neki kažu da su to katedrale našeg doba.

Za muzeje se istovremeno počinju upotrebljavati građevine koje su izgrađene za druge potrebe uglavnom za plemstvo – dvorci i palače. U građanskom svijetu koji je ukinuo privilegije i dobar dio povlastica plemstvu i kleru mnoge palače i dvorci prenamjenjuju se i postaju muzeji. Mnoge privatne, velikaške pa i kraljevske kolekcije postaju muzejske zbirke i javno se izlažu građanstvu u reprezentativnim zgradama. Postoji cijela specijalna povijest muzejske arhitekture, kako novogradnji tako i adaptacija postojećih zgrada, raznovrsnih interpolacija, pregradnji i nadogradnji. Sve te zgrade su locusi muzeja, oni su najčešći i većina ljudi pod terminom muzej misli na muzej u zgradi.
Locus muzeja predmet je čestih rasprava, a nova muzeologija i eko muzeji unijeli su veliku pomutnju u ono što uobičajeno smatramo locusom muzeja. Za njih locus-i su cijela područja, regije zajedno s ljudima i njihovim životima. Nasljeđe, po njima, treba živjeti i zato oni odbijaju definiranje muzeja, koji su za njih, ropotarnice mrtvih stvari, štogod to kao gesta značilo. Ako bismo tjerali mak na konac mogli bismo cijeli svijet sa svom prirodom, krajolicima, gradovima i ljudima i njihovim životima, shvatiti kao muzej i onda bi njegov locus bio planeta Zemlja. No, nekima bi vjerojatno i to bilo premalo pa bismo locus trebali protegnuti u svemir. Nova muzeologija i nije neka muzejska teorija, nego pokušaj da se muzej ukine i uvede nešto drugo. Slično vrijedi i za mutnu sintagmu eko muzeji, za koje nitko ne zna što su niti što bi trebali biti osim da ne smiju ni na koji način biti klasični muzeji5. No, to su teme za raspravu u Museologii complex. Ostajemo pri tvrdnji da svaki muzej ima, kako smo to utvrdili, svoj lako odrediv prostorni ili virtualni locus. Svaki muzej ima svoju adresu na kojoj ćete ga naći.